U Hrvatskoj se
ovih dana naveliko zahuktala borba oko pitanja pobačaja. Pogodno je to vrijeme
da ukratko predočimo kakvo je mišljenje Pravoslavne Crkve o toj temi.
Na temelju
Biblije i Predaje, Pravoslavna Crkva kategorički odbacuje pobačaj kao teški
grijeh. To je bio uvijek i svagda stav Crkve. Za Pravoslavnu Crkvu, život je
oduvijek počinjao začećem, što se vidi ne samo iz svjedočanstava Biblije i
Otaca, već i liturgije, koja proslavlja začeća, npr. Isusovo. Jedini izuzetak
je, službeno samo u Ruskoj Pravoslavnoj Crkvi, da je moguće odabrati pobačaj kao
manje zlo, ako je ugrožen život majke, pogotovo one koja već ima djecu. Naravno,
to nije dozvola pobačaja, ni popuštanje, već se uzima u obzir obaveza žene
prema mužu i postojećoj djeci, te se može tolerirati po principu manjeg zla,
ali uz odgovarajuću epitimiju („pokoru“).
U nastavku
donosimo kanonske odredbe Pravoslavne Crkve o pobačaju. Naime, u Pravoslavnoj
Crkvi postoji zajednički zbornik kanona, crkvenih zakona, koji važi u svim
Crkvama. On se zove „Nomokanon u XIV. naslova“, a osnovu mu čine kanoni
ekumenskih koncila (prvih sedam), te nekih partikularnih sinoda i crkvenih
Otaca tog vremena. Kanoni i tumačenja iza nekih od njih, su preuzeti iz knjige tumačenja
kanona episkopa dr. Nikodima Milaša.
Apostolski
kanoni[1], 65.
kanon:
„Ako koji klerik udari koga u svađi i
jednim ga udarcem ubije, neka bude razređen[2]
zbog svoje naglovitosti, a ako je svjetovnjak, neka se ekskomunicira[3].“
Trulski
sabor[4], 91.
kanon:
„Žene koje daju sredstva da se pobaci, i
koje uzimaju otrove što plod ubijaju, podvrgavamo kazni ubojica[5].“
Ankirski
sabor[6], 21.
kanon:
„Žene koje su se odale bludu, pa ubijaju
zametak u utrobi, ili se bave pripravljanjem sredstava, koja ga mogu uništiti, jedna
prijašnja naredba ekskomunicira do kraja života; ona se općenito slijedi. Mi pak,
u namjeri da budemo čovjekoljubiviji u ovome, naređujemo, da takve izdrže deset
godina u kajanju, prelazeći ustanovljene stupnjeve.“
Tumačenje: „Bile su neke
nesretne žene (kao što ih nažalost i danas ima), koje bi tajno s nekim u bludu
živjele i od toga zatrudnjele, pa da se ne bi to doznalo i da bi se sačuvale od
sramote, nastojale su ili zametak u utrobi (embrion,
foetum), ubiti stezanjem trbuha kakvim teretima, ili bi pak spremanjem i
uzimanjem kakvih sredstava (farmaka tina),
povrijeđivale i ubijale zametak. Za ovakve žene postojala je već prije ovoga
sabora jedna naredba (oros), po kojoj
se one nisu mogle pričestiti do smrti. Po zapadnim komentatorima, to bi bio 63.
kanon elvirskoga sabora 306.g., premda se po tom kanonu ovakve grešnice nisu
mogle pričestiti ni u času smrti (nec in
finem dandam esse communionem), a ovo bi već proturječilo, među drugim
naredbama, 6. kanonu ovog sabora i 13. kanonu Prvog ekumenskog koncila[7],
koji nalažu da „onaj, koji se sa životom rastaje, ne može biti lišen posljednje
i najpotrebnije popudbine“. Ustvari, spomenuta naredba (oros) svakako je postojala u crkvenoj praksi, i nju su, kao što
kaže kanon, općenito slijedili. Oci ovoga sabora žele biti snishodljiviji u
tome, i premda ovo smatraju hotimičnim ubojstvom, za koje se krivac lišava
pričesti do kraja života (ankir. 22.), ipak naređuju da se dotična grešnica
podvrgne desetogodišnjem kajanju, i poslije toga je se može pričestiti. Uzrok ove
snishodljivosti ankirskih otaca tumači u svom drugom kanonu sv. Bazilije Veliki
tim, što je žena, koja nastoji pobaciti, izložila i samu sebe opasnosti, jer
žene od ovakvih pokušaja većinom umiru. Ovoj se epitimiji[8]
podvrgava i ona žena, koja daje drugoj sredstva da pobaci (Vel. Trebnik, 73. pravilo).“
Sv.
Bazilije Veliki[9],
kanon 2.:
„Ako neka žena smišljeno umori zametak u
utrobi, podliježe kazni za ubojstvo. Niti mi ovdje potanko raspravljamo, je li
zametak već dobio oblik, ili je još bez oblika, jer se u ovome slučaju ne
nalaže kazna radi onoga što se ima roditi, nego što je dotična sebe opasnosti
izložila, pošto žene od takvih pokušaja većinom umiru. A kada se ovome doda
umorstvo zametka, tad se ovo za one, koji se smišljeno na to odlučuju, smatra
drugim ubojstvom. Ne treba uostalom produžiti do kraja života vrijeme njihova
pokajanja, nego ih treba primiti poslije desetogodišnjeg roka, i suditi o
izliječenju njihovom, ne po vremenu, već po načinu kajanja.“
Tumačenje: „Ponavlja
Bazilije u ovom kanonu naredbu 21. kanona ankirskog sabora, koja je zatim bila
potvrđena i na trulskom saboru (91. kanon). Napominje Bazilije kako se pri
ovome prijestupu u kršćanskoj Crkvi ne čini razlika u tome, je li zametak u
utrobi već dobio ljudski oblik, ili nije; time hoće naglasiti naredbu
starozavjetne Crkve, u kojoj je postojala ta razlika, te se i drukčije sudio prijestup.
U Knjizi Izlaska je kazano: „Kad se pobiju dva čovjeka i jedan od njih udari
trudnu ženu tako da iziđe iz nje dijete, ali koje još nema određenog oblika,
neka plati globu koliko muž ženin reče; ako li dijete već ima određeni oblik,
tada neka dade život za život“ (Izl 21, 22-23)[10].
U prvom slučaju dakle krivac je bio dužan platiti novčanu globu, u drugome je
potpadao pod kaznu smrti. U kršćanstvu se ne traže novčane globe za ovo, nego
se žena, koja začeto u svojoj utrobi umori, osuđuje kao ubojica, prvo zato, što
je umorila začeto, a drugo, što je opasnosti izložila i svoj život, jer žene
većim dijelom i same od toga umiru. Ovakve prijestupnice Bazilije podvrgava,
kao i ankirski sabor, desetogodišnjoj epitimiji, dopuštajući da se to vrijeme i
skrati, ako pokažu da se iskreno i od srca kaju za taj svoj grijeh. Podvrgava
Bazilije u svom 8. kanonu odnosnoj kazni i one žene, koje daju drugima sredstva
za pobačaj. Ovaj prijestup se smatra brakorazvodnim uzrokom. Ako muž dozna, da
je njegova žena namjerno umorila zametak u utrobi svojoj, on ima pravo tražiti
da bude razveden njegov brak s takvom ženom. Ovo je propisao još car
Justinijan, a nakon toga je ponovljeno posebnom (31.) novelom cara Lava
Filozofa, koju Balsamon spominje u tumačenju 91. kanona Trulskog kanona. Taj brakorazvodni
uzrok vrijedi i danas u Pravoslavnoj Crkvi.
Kanon
8.:
„...isto i one, koje daju razne napitke
da se pobaci, ubojice su, isto kao i one, koje uzimaju otrove da umore zametak
u svojoj utrobi...“
[1] Prvi i glavni dio osnovnog
kanonskog zbornika Pravoslavne Crkve, nisu dobili ime zato jer su ih sastavili
apostoli, već zato što odražavaju najdrevniju apostolsku tradiciju.
[2] U Pravoslavnoj Crkvi se
klerika, svećenika, đakona ili biskupa može u potpunosti razrediti, lišiti
svećeničkog biljega i u apsolutnom smislu pretvoriti u laika.
[4] Crkveni sabor držan u Carigradu u 7.st., smatra se kanonskom nadopunom
petog i šestog ekumenskog koncila.
[6] Partikularni sabor držan u Ankiri (današnja Ankara u Turskoj) 314.g. Kanoni
su mu dio općeg kanonskog zbornika Pravoslavne Crkve.
[8] Epitimija nije isto što i pokora kod rimokatolika, jer ona nikada nema
karakter zadovoljštine i kazne, već je duhovni lijek i vanjska manifestacija i
provjera kajanja.
[9] Veliki crkveni Otac iz 4.st. Nekoliko njegovih kanona je također u osnovnom
zborniku pravoslavlja.
Tko vam je dao kanonsku jurizdikcija, da mozete djelovati na podrucju hrvatskom? Vjerovatno bivsi kralj Aleksander. U Hrvatskoj moze postojati samo hrvatska pravoslavna crkva! KOga vi pravite budalom?
OdgovoriIzbrišiZdravka, ovdje koristimo hrvatski jezik, dakle nije "kanonsku jurizdikcija", nego "kanonsku jurisdikciju", nije "vjerovatno", nego "vjerojatno", nije "Aleksander", nego "Aleksandar", a naziv vjerske zajednice, ili barem Crkve kao zajednice vjernika pišemo velikim početnim slovom. Kad ćemo već hrvatovati.
IzbrišiDrugo, SPC ovdje u raznim organizacijskim oblicima postoji preko pola milenija, i nema veze s kraljem Aleksandrom.
Treće, u modernoj sekularnoj demokratskoj republici poput Hrvatske, jamči se sloboda nacionalnosti, vjere, i vjerskog udruživanja, i da, smije postojati i vršiti jurisdikciju i SPC. I ona i jest jedina kanonska Crkva.
@Zdravka, prije komentiranja pročitajte starije postove, najbolje od prvoga nadalje, pa ćete naći odgovor. Ovako ispada da ste pali s Marsa.
OdgovoriIzbriši@Autor: Hvala na postu! Lijepo je vidjeti na jednom mjestu jednodušno stajalište crkvenih otaca i Crkve o ovom pitanju.
Podsjećam na obećanje da cu dobiti linkove/materijale u vezi sa "službenim" naukom PC. ;)
S tim u vezi, ima li negdje na internetu dostupan Nomokanon u 14 naslova?
Pozdrav u Kristu!
Bar
Šaljem danas! :)
IzbrišiJoš ništa nije stiglo.
IzbrišiBar