Kada griješimo, otkriva se kakvi zaista jesmo

Otkrivanje strasti

-          Starče, mene muče strasti.

-          A jesi li svjesna da u tebi žive strasti?

-          Neki puta jesam.

-          To je dobro; kada čovjek uvidi da ima strasti i ponizi se, tada dolazi milost Božja.

-          Brine me jedino što stalno griješim.

-          Raduj se što stalno griješiš, jer imaš oholosti u sebi, i tako se učiš poniznosti. „Bože moj, evo kakva sam“, govori. „Pomozi mi. Ako mi Ti ne pomogneš, ništa ne mogu učiniti.“ Nemoj očajavati. Kada griješimo, otkriva se kakvi zaista jesmo, te tako upoznajemo sebe i nastojimo se ispraviti. Na taj način sigurno napredujemo i ne živimo u iluzijama kako idemo dobrim putem. Ja se radujem kada moja slabost izađe na vidjelo, kada se pokažu moje strasti. Kada se ne bi pokazale, pomislio bih da sam postao svet, dok bi ustvari sjeme strasti živjelo skriveno u mome srcu. Tako i ti, kada se razgnjeviš ili padneš u osuđivanje drugih, svakako se trebaš zabrinuti što si pala, ali osim toga, trebaš se i radovati jer se objelodanila tvoja slabost, pa ćeš se boriti kako bi je se oslobodila. 

-          Starče, kada se neka moja strast ne pojavljuje određeno vrijeme, znači li to da više ne postoji u meni?

-          Ako u tebi postoji jedna strast, u nekom trenutku će se i pokazati. Zbog toga, ako znaš da se u tebi krije neka strast, trebaš se moliti. Ako, na primjer, znaš da se negdje izvan tvoje ćelije krije krije jedna zmija, kad izađeš napolje, bacit ćeš pogled uokolo, i bit ćeš na oprezu da možda ne iskoči odnekud i ujede te. Nije strašno kada znaš da se tamo nalazi zmija i usredotočiš se na to kada će se pojaviti, kako bi je ubila; opasno je kada ne znaš da je zmija tamo, i dok se ti bezbrižno šetaš, ona može doći i ujesti te. Hoću reći, opasno je kada čovjek ne prati sebe i ne poznaje svoje strasti. A kada spozna svoje strasti i u skladu s tim se bori, tada mu Krist pomaže da ih iskorijeni.

-          Starče, možda bih se trebala boriti bez uznemiravanja oko toga jesam li se ispravila? Možda moje ispravljanje pripada samo Bogu?

-          Da, bori se i prepusti sve Bogu, ali i preispituj samu sebe, da vidiš gdje se nalaziš, što radiš. Vidiš, liječnik prvo ispituje kako bi našao uzrok od kojeg je nastala temperatura, a zatim koji će lijek dati bolesniku, kako bi spustio temperaturu. Dakle, od trenutka kada čovjek počne uviđati svoje greške, u njega se treba useliti dobra briga, kako bi se borio da se ispravi. Ja ispitujem samog sebe, i vidim da imam takve i takve nedostatke. Borim se i ponovno ispitujem sebe: „Do jučer sam imao te i te loše sklonosti. Jesam li sasjekao neke od njih? U kakvom se sad stanju nalazim?“ A onda govorim Bogu: „Bože moj, činim sve što je u mojoj moći, ali i Ti mi pomozi da se ispravim, jer ja sam ne mogu.“

-          Starče, može li jedan čovjek biti bez snage vidjeti svoje strasti?

-          Kada je čovjek osjetljiv, Bog ne dopušta da on odjednom spozna svoje strasti. Jer, osjetljivog čovjeka i đavao iskušava, bacajući ga u beznađe: „Što, imaš tu i tu strast?“, govori mu. „I zašto si učinio ovo? A kako ono? Pa onda se ne možeš spasiti.“ I tako čovjek može završiti na psihijatriji.

 

 lstarac Pajsije Svetogorac: Strasti i vrline