U ovome tekstu ćemo dati kratki pregled
crkvene svećeničke hijerarhije i titula Pravoslavne Crkve. Često se ljudi
susreću s različitim crkvenim titulama, ne znajući njihovo točno značenje, pa
ćemo dati ovaj sažeti pregled s objašnjenjem svake pojedine i prijevodom na
hrvatski jezik. Prikaz se temelji na stanju u SPC, jer u pojedinim Crkvama mogu
postojati i varijacije u različitim titulama i službama. Zbog lakšeg
snalaženja, crkvene osobe u Pravoslavnoj Crkvi ćemo podijeliti na tri skupine: sveštenoslužitelji,
crkvenoslužitelji i monaštvo.
Sveštenoslužitelji
Sveštenoslužitelji su svećenički,
zaređeni crkveni ljudi, ljudi pod sakramentom sv. Reda, ono što se u Katoličkoj
Crkvi naziva kler. Ima ih, kao i u Katoličkoj Crkvi, tri stupnja: đakon, prezbiter i biskup (episkop).
Episkop (hrv. biskup)
je najviši stupanj crkvene hijerarhije, ima puninu sv. Reda i apostolsko
nasljedstvo, jednako kao i kod katolika. Naziv dolazi od grč. επίσκοπος, što znači nadglednik, što su Srbi
izgovorno prilagodili kao episkop, a Hrvati kao biskup.
Ostali nazivi za episkopa su: arhijerej (grč. άρχιερεύς) što znači
prasvećenik; vladika (staroslavenski,
a grč. despota: vladar, namjesnik).
Episkop upravlja eparhijom ili episkopijom (hrv. biskupija).
Episkop može biti i vikarni episkop (hrv. pomoćni biskup).
Također, može biti arhiepiskop (grč. αρχιεπίσκοπος, hrv. nadbiskup); ovu titulu
redovito nose poglavari pojedinih Crkava (patrijarh SPC je u osnovnom smislu
arhiepiskop pećki), ali u počasnom smislu i neki drugi biskupi (u SPC:
zagrebačko-ljubljanski, dabro-bosanski, crnogorsko-primorski i autonomni
ohridski).
S arhiepiskopom je usko povezana i
titula mitropolit (grč. mητροπολίτης,
hrv. metropolit).
Episkopi poglavari nekih pravoslavnih
Crkava (carigradski, aleksandrijski, antiohijski, jeruzalemski, ruski, srpski,
gruzijski, bugarski i rumunjski) pored arhiepiskopske i mitropolitske titule,
nose još i titulu patrijarh (grč. πατριάρχης
– praotac).
Episkopa se oslovljava s „vaše
preosveštenstvo“ ili „preosvećeni“ (hrv. mnogoposvećeni), arhiepiskopa/mitropolita
s „vaše visokopreosveštenstvo“ ili „visokopreosvećeni“ (hrv. veleposvećeni),
patrijarha s „vaša svetosti“, a carigradskog patrijarha, kao prvoga među
patrijarsima, s „vaša svesvetosti“.
Prezbiter
(grč. πρεσβύτερος - starješina, srp. prezviter) je ono što u narodu
jednostavno zovemo svećenik. Naziva ga se još i jerej, što i znači svećenik (grč. хиереúс).
Prezbiter/jerej koji upravlja parohijom (hrv. župa) naziva se paroh (hrv. župnik). Ako upravlja
arhijerejskim namjesništvom (okrugom od nekoliko parohija/župa) tada je arhijerejski namjesnik (odgovara
katoličkom dekanu ili biskupskom vikaru).
Počasne titule za prezbitere/jereje su:
protonamjesnik (protojerejev
zamjenik) istaknuti svećenik do 20 godina službe;
protojerej (hrv.
prvosvećenik, skraćeno prota) istaknuti svećenik s više od 20 godina službe,
odgovara katoličkom „prečasnom“;
protojerej-stavrofor (hrv.
prvosvećenik-križonoša, zbog prsnog križa koji nosi), ovu titulu dobivaju
najstariji i najzaslužniji prezbiteri, i to od Svetog Sinoda Crkve, može se
usporediti s katoličkim monsinjorom.
Ovlasti katoličkog i pravoslavnog
prezbitera/svećenika su u suštini iste. Pravoslavnog prezbitera se oslovljava s
„oče“ uz mogućnost dodavanja titule (oče proto, itd.); u pisanju također i
„prečasni“, a protojereja s „visokoprečasni“.
Đakon
(grč. διάκος) je najniži od ova tri stupnja, kao i kod katolika. Za razliku
od katolika, čiji đakoni krste, vjenčavaju, vode sprovode itd., pravoslavni
đakon ne vrši samostalno ni jedan liturgijski čin, već uvijek asistira. Pošto u
Pravoslavnoj Crkvi nikad nije nestalo trajnih đakona, tada i za đakone postoji
počasna titula protođakon (hrv. prvi
đakon), koja se daje đakonima s preko deset godina službe. Đakona se naziva
„časni đakon“, a protođakona „prečasni đakon“; obojicu se oslovljava s „oče
đakone“.
Crkvenoslužitelji
Za razliku od
sveštenoslužitelja, crkvenoslužitelji su
niži službenici, koji nisu zaređeni sakramentom sv. Reda, već su posvećeni od
Crkve za određenu liturgijsku službu. Posvećuje ih se izvan svetišta, u lađi
crkve, izvan Euharistije (pod Časovima), i čin se naziva hirotesija (za razliku
od hirotonije sveštenoslužitelja). Odgovaraju katoličkim nižim redovima (do
Drugog vatikanskog koncila) odnosno kvalificiranim laičkim liturgijskim
službama (nakon koncila).
Od
stupnjeva crkvenoslužitelja, do danas su očuvani: pojac (pjevač), čtec
(čitač) i ipođakon (podđakon).
Međutim, i ovi stupnjevi se najčešće dijele kandidatima za ređenje neposredno
uoči ređenja, tako da nemaju izvorne funkcije.
U
starini su postojali još i: akolit,
egzorcist, depotat, vastagar, ostijarij, a kod žena đakonisa i prezbitida, no sve ovo već od davnina nije u funkciji.
Monaštvo
Kao
i u Katoličkoj Crkvi, i u pravoslavlju postoji monaštvo, s tim da je ono kod katolika u manjini; naime, iz
monaštva se razvilo redovništvo, koje je preuzelo vodstvo u katoličkoj
asketskoj tradiciji. U pravoslavlju i dalje primat ima monaštvo. Za razliku od
redovništva, koje je usmjereno prema djelovanju u svijetu, monaštvo još uvijek
zadržava asketski, kontemplativni vid života, odnosno, povlačenje iz svijeta.
Monah
(grč. μοναχος – samotnik) je dakle pravoslavni „redovnik/fratar“, odnosno
osoba koja se povukla iz svijeta u isposništvo, položivši tri zavjeta: siromaštvo,
čistoću i poslušnost.
Monaha se još naziva:
Kaluđer (grč. kalógeros
– dobri starac)
Crnorizac (strsl. Чръноризьць)
po crnoj odjeći koju nosi
Inok (onaj koji je
ini, drugačiji)
Monaha koji živi u potpunoj samoći
zovemo još i:
Pustinjak
ili eremit (grč. ἔρημος –
pustinja), jer su se takvi izvorno povlačili u pustinje
Anahoret (grč. ἀναχωρέω
– povući se)
Otšelnik
isto što i anahoret
Stilit,
stolpnik, stubnik ili stupostojac –
monah koji je obitavao na stupu ili drvetu
Kuća u kojoj žive monasi naziva se manastir (grč. μοναστήριον, hrv.
samostan) ili općežiće (strsl. oпштежитије,
hrv. zajednički život)
Lavra (grč. λαύρα –
ulica) je monaško naselje s crkvom u sredini, a skit (grč. ασκητής – asket) je mala monaška zajednica, obično
podređena manastiru.
Iskušenik je pripravnik
za monaha (kao kandidat, postulant ili novak kod katolika)
Rasofor (rasa je crni
ogrtač s širokim rukavima) je početnički stupanj monaštva
Maloshimnik (shima – anđeoski
lik) je drugi stupanj monaštva
Velikoshimnik ili shimonah je treći stupanj
Iguman (grč. hēgoúmenos,
hrv. vođa, upravitelj) je poglavar manastira/samostana
Arhimandrit (grč. arhi –
nad, iznad; egipat. mandra – stado) je najviša titula za najzaslužnije monahe
Sinđel (sin-kelion,
sućelijnik, onaj tko živi s nekim) je monah koji živi pored episkopa i pomaže
mu
Protosinđel (hrv. prvi
sinđel) prvi među sinđelima po časti
Jerođakon je monah
zaređen za đakona
Arhiđakon počasna titula
za starije jerođakone
Jeromonah je monah
zaređen za svećenika
Dali postoje kakve nade(makar najmanje) da će Hrvatska imati Pravoslavnu Crkvu? Da zaživi Hrvatsko pravoslavlje? Pravoslavlje u kojem neće biti politike , u kojem će centar biti Gospod Isus Hristos. Pravoslavlje koje će ljude ućiti ljubavi, podvigu i Isihazmu.
OdgovoriIzbrišiNe znam. Molite se i trudite, možda i zaživi.
OdgovoriIzbrišiod kad je MZLj uzdignuta na rang arhiepiskopije i čemu ta inflacija arhiepiskoptva zar nije bio dovoljan samo ohridski
OdgovoriIzbrišiU startu kod osnivanja 1931. Zato jer je osnovana u Zagrebu, metropoli Hrvata, plus Ljubljana, metropola Slovenaca, a u to vrijeme to su bile druga i treća metropola Jugoslavije. Tako je ukazana počast prijestolnicama "Jugoslavena hrvatskoh i slovenskog plemena"
IzbrišiAutor je uklonio komentar.
OdgovoriIzbrišiTerminološki MALA SHIMA u zapadnom monaštvu je najbliža terminu:
OdgovoriIzbriši1 - ĐAKONSKO REĐENJE
2 - REDOVNIČKO OBLAČENJE
3 - JEDNOSTAVNI ZAVJETI (prvi zavjeti)
4 - SVEČANI ZAVJETI (SVEČANI ZAVJETI)
Najbliže bi bilo terminu 4.-svečani zavjeti.
IzbrišiĐakonsko ređenje se zove đakonska hirotonija ili rukopolaganje, a jednostavni zavjeti, odnosno privremeni, ne postoje u pravoslavnom monaštvu.