Čežnja za
molitvom
-
Starče, kako
se trebam moliti?
-
Trebaš se
osjećati kao malo dijete, a Boga osjećati kao svog Oca i moliti Ga za sve što
ti je potrebno. Razgovarajući na taj način s Bogom nećeš se htjeti odvojiti od
Njega, jer čovjek samo u Bogu nalazi sigurnost, utjehu, neizrecivu ljubav i
božansku nježnost.
Molitva je kada stavimo Krista u svoje srce i
zavolimo Ga svim svojim bićem. Ljubi Gospodina
Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom, i svim umom svojim, kaže
Sveto Pismo. Kada čovjek zavoli Boga i ima zajednicu s Njim, ne dotiče ga se
ništa zemaljsko. Kao da je lud. Pusti ludom čovjeku najbolju glazbu – ne dotiče
ga se. Pokaži mu najbolje slikarsko platno – ne pridaje tome nikakav značaj. Daj
mu najbolje jelo, najbolje odijelo, najbolje mirise – ne haje za to, on je u
svom svijetu. Tako je i čovjek koji je u zajedništvu s nebeskim svijetom priljepljen
za njega, i ništa ga od tog svijeta ne može odvojiti. Kao što ne možeš otrgnuti
dijete iz majčinog zagrljaja, tako ne možeš odvojiti od molitve ni čovjeka koji
je shvatio njen smisao. Što dijete osjeća u majčinom zagrljaju? To može
razumijeti samo onaj tko osjeća prisutnost Božju, a sebe doživljava kao malo
dijete.
Poznavao sam ljude koji su se osjećali kao mala
djeca kada su molili. I da ih je netko čuo u vrijeme molitve, rekao bi da su u
pitanju mala djeca. A da je još vidio i pokrete koje su pravili, rekao bi da su
poludjeli! Kao što dijete trči, hvata se za očev rukav i govori: „Ne znam kako,
ali učinit ćeš mi ono što tražim“, isto tako jednostavno i iskreno ovakvi ljudi
mole Boga.
-
Starče, može
li želja za molitvom nastati od jedne osjećajne potrebe za prisnom zajednicom,
za utjehom?
-
Pa i ako
nastaje od jedne dobre osjećajne potrebe za Bogom, zar to nije dobro? Ali izgleda
da ti zaboravljaš i hitaš na molitvu samo kada ti nešto treba. Razumije se,
zbog toga Bog i dopušta različite potrebe i teškoće, kako bi pribjegavala
Njemu, iako je mnogo bolje kada dijete iz ljubavi trči ocu ili majci. Zamisli da
jedno dijete, koje zna koliko ga roditelji vole, na silu guraju u zagrljaj oca
ili majke.
Bog je najnježniji Otac; On nas voli. Zbog toga sa
čežnjom trebamo iščekivati vrijeme molitve i nikada se ne prestati nasićivati
razgovora s Njim.
Nema komentara:
Objavi komentar
Molim cijenjene anonimne komentatore da komentare svakako potpišu sa svojim nick name da se može snaći u njima