Starac Pajsije: O MOLITVI - razgovor s Kristom

Krist nam daje mogućnost

da razgovaramo s njim

-          Starče, patnja i bol su sadržaj moje molitve. Mislim da jako nazadujem. Što da radim?

-          Jednostavno se obraćaj Kristu, Presvetoj Bogorodici, Anđelima, Svecima, gdje god da si, i govori im što god želiš. „Kriste moj“, kaži, „Bogorodice moja, ti znaš moje raspoloženje. Pomozi mi!“ Neprestano im tako jednostavno i ponizno govori o svemu što te okupira, a poslije govori molitvu: Gospodine Isuse Kriste, pomiluj me.

-          Starče, nisam sabrana na molitvi.

-          Kada se moliš, misli o tome s Kim razgovaraš. Razgovaraš s Bogom! Zar je to mala stvar? Kako smo pažljivi kada razgovaramo s nekom službenom osobom! Vodimo računa da ne kažemo nešto glupo, a ponekad nam se i jezik zaplete od ustezanja. E, ako smo toliko pažljivi kada razgovaramo s čovjekom, koliko pažljiviji trebamo biti kada razgovaramo s Bogom? Vidiš, i malo dijete kada se treba obratiti ocu ili nekoj starijoj osobi, prilazi im s ustezanjem. Ako se treba obratiti učitelju, kojeg se još pomalo i boji, prilazi mu s još većim ustezanjem. A mi sada razgovaramo sa samim Bogom, s Presvetom Bogorodicom, sa Svetima, a to uopće ne shvaćamo!

-          Prije nego što sam došla u samostan, Starče, monaštvo sam povezivala s molitvom. Međutim, sada nailazim na poteškoće u molitvi, pa molitvu smatram najtežim i najzamornijim poslom.

-          Zar ti nisi filolog? Ti voliš pričati i ne umaraš se kada razgovaraš s ljudima. A pričanje s Kristom, koji te udostojao razgovora, umara te i djeluje ti teško. Pa zar je to teško? Kao kada bi netko rekao: „Oh, sada trebam ići razgovarati s carem! Ne ide mi se, ali što ću? Otići ću.“ Krist nam je dao mogućnost da kroz molitvu neprestano razgovaramo s njim, a mi to ne želimo. Strašno! A čudno je to što On želi da mi razgovaramo s Njim kako bi nam pomogao, a nama nije do toga!

-          Starče, često govorim isprazne stvari, pa se poslije nerviram.

-          Zar nije bolje da pričaš s Kristom? Tko razgovara s Kristom, nikada se ne kaje. Isprazni govor jest strast, ali ako ga iskoristiš u duhovnom smislu, može postati preduvjet za molitvu. Nekima je teško pričati. Ti u sebi imaš neku silu i žar za pričanjem – budeš li to iskoristila u duhovnom smislu, tvoja duša će se posvetiti. Pokušaj s ljudima pričati samo ono što je neophodno, a s Kristom pričaj neprestano. Kada budeš započela jedan ponizni razgovor s Njim, neće te zanimati što se događa oko tebe; toliko će ti razgovor s Kristom biti zanimljiv i sladak. Mene zamaraju čak i razgovori na duhovne teme, dok me molitva veoma odmara.

-          Molitva je razgovor s Bogom. Ponekad smatram blaženima one koji su živjeli u Kristovo vrijeme, jer su gledali i slušali samoga Krista, i mogli su razgovarati s Njim. Ali mislim da smo mi ipak u boljem položaju, jer se oni nisu mogli toliko baviti Kristom, dok mi kroz molitvu možemo neprestano razgovarati s Njim.