Sv. Tri Hijerarha. Sveci: Bazilije Veliki, Grgur Teolog i Ivan Zlatousti imaju svaki posebno svoj dan slavljenja u mjesecu siječnju i to: Bazilije Veliki 1. siječnja, Grgur Teolog 25. siječnja i Ivan Zlatousti 27. siječnja i 13. studeni. A ovaj zajednički blagdan ustanovljen je u XI. stoljeću za vrijeme cara Aleksija Komnena. Jednom nasta odnekud rasprava u narodu oko toga, tko je od ove trojice najveći. Jedni uzdizahu Bazilija zbog njegove čistoće i hrabrosti; drugi uzdizahu Grgura zbog njegove nedostižne dubine i visine uma u teologiji; treći uzdizahu Zlatousta zbog njegove čudesne krasnorječivosti i jasnoće izlaganja vjere. I tako, jedni se nazvaše bazilijani, drugi grgurijani, a treći ivaniti. No providnošću Božjom ovaj spor bi riješen na korist Crkve i na još veću slavu trojice svetih. Biskup euhaitski Ivan (14. lipnja) imade jednu viziju u snu, naime: najprije mu se javiše svaki od ova tri sveca napose u velikoj slavi i neiskazanoj krasoti, a potom sva tri zajedno. Tada mu rekoše: "Mi smo jedno u Boga, kao što vidiš, i ništa nema u nama proturječno ... niti ima među nama prvog ni drugog". Još posavjetovaše sveci biskupa Ivana da im on napiše jednu zajedničku službu i da im se odredi jedan zajednički dan blagdana. Povodom ovoga divnog viđenja spor se riješi na taj način što se odredi 30. siječnja kao zajednički blagdan za sva tri ova hijerarha. Ovaj blagdan grčki narod smatra ne samo crkvenim nego i svojim najvećim nacionalnim i školskim praznikom.
(iz Ohridskog Prologa)
U današnje vrijeme treba naglasiti da su ta tri velika jerarha predstavnici kapadokijske teološke škole koja je na svetopisamskim osnovama formirala pravoslavnu teologiju i antropologiju. Nasuprot tome, zapadna teologija i antropologija formirala se na Augustinovoj misli koja se više oslanja na Platona. To je dovelo i do eklisiološke suprotstavljenosti Istoka i Zapada. Gotovo neizlječive posljedice toga mi osjećamo do danas. Zato je suvremeni ekumenizam jedna besmislica koja hoće mehanički i na diktatorski način promijeniti srž čovjekova bića. Istinski ekumenizam nije u masovnom ujedinjenu po dekretu koje se planira u interesu svjetskih centara moći nego u istinskom pokajanju izabranih koji svjesno prihvaćaju Pravoslavlje i ulaze u Istinitu Pravoslavnu Crkvu koja po obećanju postoji od Pedesetnice i postojat će do Drugog dolaska Hristovog.
OdgovoriIzbrišiHristos posredje nas!Lijep komentar o ekumenizmu!Dijalog uvijek i sa svima,ali ovakav nametnuti,diktirani ekumenizam s vrha,kao iz centralnog komiteta različitih komunističkih partija...ne može donijeti ništa osim novih podjela.I još nešto...jeste li primjetili lukavstvo u papinim izjavama..." obadvojica smo biskupi i imamo isto krštenje" ...stani malo,pa je li to rekao patrijarh Kiril pa da on to može izjavljivati...zalosno je to,neiskrenost i korištenje jednog ljudskog,hristijanskog susreta,da bi se postigla korist...u krajnjem slučaju...neka su se susreli...hrisjijani trebaju suradjivati medjusobno,ma,čak i jednobošci trebaju suradjivati,jer,svijet je poludio i ide prema satanizmu...ali,nena kompromisa u pitnjima apostolske vjere...makar ostala samo 3 pravoslavna...Sveti Božiji zastupajte se za nas!
OdgovoriIzbrišiAnatolios Hristianidis
Da, to je ta tipično zapadnjačka smjesa prelesti i agresivnosti. Ali i Kiril u svemu tome igra ulogu. I on i Ilarion s kojim je došao, učenici su i sljedbenici „glasovitog“ ekumenista „mitropolita“ lenjingradskog Nikodima Rotova koji je bio general KGB-a, inicijator ulaska Moskovske Patrijaršije u Svjetski savjet crkava, i vatreni pobornik unije MP s papom. Papa ga je postavio za tajnog biskupa za sve rimokatolike u SSSR (!!!). Također se istakao u progonima disidenata. Umro je na papinim rukama na jednom prijemu u Vatikanu 1978.
OdgovoriIzbrišiPribližavamo li se dobu novih katakombi?
Vizantinec