Post,
odnosno uzdržavanje od hrane i pića u vjerske svrhe, jedan je od
najprepoznatljivijih oblika pravoslavne duhovnosti. Do sada smo ga spominjali
djelomično kroz razne članke, a sada ćemo ga pokušati sustavno prikazati na
jednom mjestu. Dakle, kako izgleda pravoslavni post?
Prvo
što moramo objasniti za katoličke čitatelje jest to, da u pravoslavlju nema
razlike između posta i nemrsa. Kod katolika, post je smanjenje količine hrane
(jedan normalni obrok dnevno), a nemrs potpuno uzdržavanje od mesa; kod
pravoslavnih, post je ustvari nemrs. Kada pravoslavac posti, podrazumijeva se
da ne jede: meso, mast, mlijeko, jaja, ribu, i sve proizvode od tih namirnica
ili koji sadrže te namirnice. Pravoslavni post je ukratko, jedna vrsta (polu)veganstva.
Drugo,
moramo imati na umu da Pravoslavna Crkva nikada nije donijela poseban posni
propis za vjernike laike svjetovnjake. Naime, u pravoslavlju se monaški život
smatra uzorom svakog vida duhovnosti (vidi: Pravoslavna duhovnost), pa je tako Pravoslavna Crkva
zapravo prepisala manastirska (samostanska) monaška pravila posta, i predložila
ih vjernicima laicima u svijetu, koji se
tom idealu nastoje približiti koliko god to mogu. To je razlog zbog
kojega su ta pravila, izvana gledajući, vrlo teška, stroga, opsežna, i u svom
idealnom obliku najčešće neprovediva izvan konteksta samostana. Također, ta
pravila variraju: pošto u pravoslavlju nema monaških redova, nego je svaki
manastir/samostan cjelina za sebe sa svojim posebnim tipikom/pravilom, tako
način i stil posta znaju veoma varirati kroz razna povijesna razdoblja i u
raznim krajevima svijeta. Jedno je zajedničko: gore opisani veganski stil posta
se ne dira, on je univerzalan.
Treće,
za razliku od nekih zapadnih duhovnih učenja, post u pravoslavlju nikada nema
karakter zadovoljštine za grijehe, pošto pojam zadovoljštine za grijehe ne
postoji u pravoslavlju. Također, post nema karakter mističnog sjedinjenja s
Kristovim mukama, jer post za pravoslavne nije muka, nego radost, slavlje. Pravoslavna
Crkva je zadržala radosni karakter posta i kroz radosni poklik „aleluja“, koji
se ne samo ostavlja u korizmi, nego se i pojačava njegova upotreba; također,
praktičniji vjernici i danas često jedni drugima čestitaju post, jednako kao
što čestitaju blagdane.
Pravoslavni
post ima dvostruki karakter: post kao iščekivanje i post kao askeza. Post kao
iščekivanje znači da čovjek, ulazeći u stanje posta, ulazi u stanje pokajanja,
stanje Starog Zavjeta, stanje katekumenata, iščekivanja punine Carstva
Nebeskog. Fizička glad koju osjeća podsjeća ga na potrebu duhovne gladi za
Kristom; uzimanje lagane i niskokalorične hrane olakšava mu um i tijelo, što mu
je pomoć za sabraniju molitvu i razmišljanje o Bogu; uzimanje biljne hrane ga
podsjeća na izgubljeno rajsko stanje, u kojemu je prvi čovjek prije pada u
grijeh jeo samo bilje (vidi knjigu Postanka); post je njemu vanjska
manifestacija unutrašnjeg kajanja za grijehe i duhovni lijek.
Pod
asketskim vidom, post služi za ovladavanje nad izopačenim procesima tijela. Prije
pada u grijeh, Adam je bio uravnotežen čovjek, koji je imao punu kontrolu nad
sobom, nije robovao ničemu, a služio je samo Bogu. Padom u grijeh postao je rob
materijalnog svijeta, vlastitog tijela i strasti. Post čovjeku pomaže da shvati
„da ne živi čovjek samo o kruhu“, i da smisao njegovog života nije da se
pretvori u želudac; zatim da zagospodari nad svojim strastima, očisti ih i
ukroti, da pokaže tijelu „tko je gazda“, da se riješi navezanosti na ovaj
varljivi i prolazni svijet.
Postoji
pet kategorija posta:
1.)
Totalni post – potpuno uzdržavanje od svake hrane i pića,
čak i vode, cijeli dan. Vrlo je rijedak, u pravilu samo na Veliki petak i prva
tri dana korizme, do pričesti na čistu srijedu.
2.)
Suhojedenje – uzimanje samo „suhe“, tj., sirove hrane, u
pravilu kruha i vode, i to samo nakon devetog časa (tj. 15:00 h).
3.)
Post na vodi – kada se suhojedenju doda hrana
pripremljena na vodi, tj., bez ulja ili pripremanja na ulju, i bez proizvoda
koji sadrže ulje. Jede se jednom dnevno.
4.)
Post na ulju – dozvoljena upotreba ulja i uljnih
proizvoda u svakom obliku, a dozvoljeno je i vino. Također, u pravilu su
dozvoljeni morski plodovi (ali ne i riba). Jede se dvaput dnevno.
5.)
Post na ribi – kada se postu na ulju doda i riba. Ovo je
rijedak post, uglavnom kada veliki blagdani padnu u posni dan, za monahe je to
skoro pa neka vrsta mrsa.
Postovi Pravoslavne Crkve se dijele na:
a.)
Opće – propisane za sve članove u cijeloj svjetskoj
Crkvi.
b.)
Mjesne – po nekom lokalnom običaju.
c.)
Posebne – njih nalaže biskup u vrijeme neke javne nedaće
ili sablazni, ili pak duhovnik u ispovijedi.
Opći postovi su: višednevni, jednodnevni
i pričesni.
Višednevni postovi su:
1.)
Uskršnji post – sastoji se od Velikog ili Časnog posta
ili Svete ili Velike četrdesetnice (=korizma) i Velikog tjedna (Strasne
sedmice). Počinje dva dana ranije od katoličke korizme, dakle, na čisti
ponedjeljak. Posti se na vodi od ponedjeljka do petka, a subotom i nedjeljom na
ulju. Na ulju se posti i na neke blagdane koji padnu u njega: Mučenici
sebastijski („Mladenci“), Našašaće glave sv. Ivana Krstitelja („Obretenje“), od
srijede do petka prije gluhe nedjelje (bdijenja), Blagovijest, te dan prije
Blagovijesti, ako ona ne padne u Veliki tjedan. Riba se jede samo na Cvjetnicu
i na Blagovijest ukoliko ova ne padne u Veliki tjedan. Prva tri dana (čisti
ponedjeljak, utorak i srijeda do pričesti), drži se tzv. „trimirje“ – totalni post
bez hrane. Prva tri dana Velikog tjedna su na vodi, Veliki četvrtak na ulju, a
Veliki petak je totalni post bez hrane. Velika subota je suhojedenje, dakle o
kruhu i vodi popodne.
2.)
Bogorodičin post, ili velikogospojinski, ili uspenjski –
posti se kao priprava za svetkovinu Velike Gospe. Traje dva tjedna. Posti se
kao i uskršnji: ponedjeljak – petak voda, subota i nedjelja ulje, dok se na
ribi posti blagdan Preobraženja, koji uvijek pada na početku ovog posta.
3.)
Božićni post – pravoslavlje ne poznaje došašće ili
advent, nego posti poseban božićni post kao pripravu za Božić. Traje 40 dana,
no lakši je od prethodna dva, jer se posti na ulju, osim srijedom i petkom,
kada se posti na vodi. Subotama i nedjeljama dozvoljena je i riba, kao i na
blagdan Uvoda u hram Bogorodice, te na sv. Nikolu. Nakon 20.12., nema više
ribe, a najstroži post je na sam Badnjak.
4.)
Petrovski ili apostolski post – posti se kao priprava za
blagdan sv. Petra i Pavla 29.06. Koliko će trajati, ovisi o datumu Uskrsa i
završetku vazmenog vremena, jer počinje u ponedjeljak nakon prve nedjelje po
Duhovima. Posti se kao i Božićni post, s tim da ima više olakšica s obzirom na
svetačke blagdane.
Jednodnevni postovi su:
1.)
Krstovdan – to je dan uoči Bogojavljenja, totalni post.
2.)
Uzvišenje sv. Križa („Vozdviženje“) – posti se na vodi.
3.)
Glavosijek sv. Ivana Krstitelja („Usekovanje“) – posti se
na vodi.
4.)
Srijeda i petak – srijeda kao dan Judine izdaje i
židovske odluke da ubiju Isusa, a petak kao dan muke Isusove, poste se na vodi
tijekom cijele godine. Izuzetak su tzv. „trapave sedmice“, kada je ipak
dozvoljen mrs srijedom i petkom:
a.) U vazmenom
tjednu, između Uskrsa i Bijele nedjelje.
b.) U tjednu iza
Duhova (pravoslavlje još uvijek ima Duhovsku osminu).
c.) Između Božića i
Bogojavljenja.
d.) Iza nedjelje
carinika i farizeja, treća prije početka korizme.
e.) Iza mesoposne
nedjelje, neposredno prije korizme.
f.) Srijede i petci
vazmenog vremena između Uskrsa i Duhova se poste ublaženo, na ulju.
Pričesni post:
Pravoslavlje
je vrlo strogo po pitanju pristupa pričesti. Nekada se tražilo za pristup pričesti
izvan velikih postova, obavezno sedam dana strogog posta na vodi. Danas se to
pravilo uglavnom primjenjuje na ljude koji se pričešćuju rijetko i ne vode
aktivni duhovni život. Za sve, obavezan je totalni post od večeri prije
primanja pričesti. To je i razlog zašto u pravoslavlju do danas nema večernjih
euharistija. Također, i prije nekih drugih sakramenata se posti, npr. prije
krštenja tri dana.
Svako
ublažavanje posta bi u pravilu trebalo biti s blagoslovom i znanjem
ispovjednika/duhovnika. Postoje i čitavi kalendari koji potanko donose pravila
za svaki dan, kako se posti ako padne blagdan u post itd.
Ovo
su neka okvirna pravila, naravno, nisam ulazio u detalje, što je i nemoguće s
obzirom na veliki broj tipika; bio bi potreban čitav znanstveni rad da bi se
sve prikazalo. Ono što je svakako vidljivo iz ovog prikaza je to, da je
Pravoslavna Crkva jedina grana kršćanstva, koja je sačuvala post u punoj
njegovoj snazi. Nadamo se da to može postati korisni smjerokaz i ostalim
kršćanima.
Lijep,sadrzajan i poucan tekst.
OdgovoriIzbrišiAbdul Mesih el Miskin
Bogu hvala.
IzbrišiKada je dozvoljena upotreba octa kao začina (samo mrs ili koja vrsta posta)?
OdgovoriIzbrišiPonizni
Ocat je u nasoj Crkvi dozvoljen uvijek....to je posna hrana
OdgovoriIzbrišiAmartol
Uskracuju li se tjelesna uzivanja?
OdgovoriIzbrišiBlog više nije u funkciji. Možete nas pratiti na novoj adresi orthodoxhr.wordpress.com
Izbriši